Koreni
orijentalnog (trbušnog) plesa sežu vekovima unazad i deo
su kulture i folklora severne Afrike, Bliskog i Srednjeg
Istoka, Indije, Grčke, Turske, Albanije, Bugarske i
južne Srbije. Nasuprot laičkog mišljenja, da je
orijentalni ples nastao kao ples konkubina koje bi njime
zabavljale sultana, stoji istina da je on pre svega ples
žena za žene, ritualni ples pri činu rađanja deteta,
kada se žene okupljaju oko porodilje i igraju. Ovaj ples
simboliše materinstvo, misteriju života, emocionalne
reakcije kroz koje nova duša prolazi dolaženjem na svet.
Takođe se smatra i plesom plodnosti koji se igrao u
slavu Boginje Majke (Afrodita, Istar, Milita, Venera).
U
orijentalnom plesu svaki izveden pokret ima svoju
simboliku: oslobađanje je simbolisano pokretima ruku uz
korišćenje vela (simbol ptice) i oštrim pokretima
kukova; uravnoteženost i sklad sa prirodom simbolisani
su kružnim pokretima stomaka. Takođe su i boje kostima
kao i nakit simboličnog karaktera: crvena - instinktivno
u čoveku, plava - duhovni razvoj, ljubičasta - jedinstvo
ova dva principa. Dukati na kostimima podsećaju na
nekadašnji običaj plaćanja plesačica bacanjem novčića na
pod po kome plešu. U orijentalnom plesu zastupljeni su i
predmeti, čak i životinje kojima se pripisuje magijski
karakter: mač, sveća, štap, štit, zmija.
Dvadesetih
godina 20. veka u Kairu se dešava presedan: orijentalni
ples biva istrgnut iz porodičnog okruženja i prikazan u
noćnim klubovima - počinje igra za novac.
Download zip arhive. |